Sve je zapravo tako jednostavno
viđam te
uglavnom uvečer
na hodniku
dok nelagodno tražimo svoje ključeve
svatko u svom džepu tišine
kao da nas nema
naslonjen na štake samoće
drhtećim rukama
konačno s olakšanjem izuješ
dosadan odjek svojih koraka
prije ulaska u stan
svjetlost je ogrtač noći
a smrt je tek krinka
da možeš izbjeći ljude
znam
da ti je toplo oko
srca
dok zarana
u ptice trpaš nebo
pa ih onda polako
s najvećom nježnošću
spuštaš nazad u sebe
odakle si ih i uzeo
i znam
da si ti onaj
koji mi svakoga jutra
iznova pred vrata
vraća
moju izgubljenu sjenku
uvečer
na noćni ormarić
pažljivo odložiš
umjetno zubalo šutnje
i požanješ tamu
koju si protekloga dana
posijao u svojim očima
njenim ljuskama
napuniš svoj jastuk tjeskobe
i samoćom prepariraš
zidove svoje spavaonice
upravo onako
kako zamišljaš
svoj lijes
sve je predigra smrti
Kazalo 
Latest images 
Registriraj se 
Založba Literarni val 
