MUŠICA DVOJBI
dvoličnost i lukavost
nisu ti u zipku dani
pa te spotiču
i pokušavaju da unište
sve što voliš
sav tvoj ponos
širinu i blagost duha
tretiraju kao smeće
kao otrov za okoliš
mušica dvojbi
u srce polaže
jajašca svome crvu
od savršenosti kruha
izboriti možeš
samo mrvu
sad tapkaš na mjestu
a pod plućnom mrenom
reži crni ris
list po list svoje sudbe
odlažeš
u zgužvan spis
smisao postojanja tražiš
stružeš bjelinu
svoje kože
i s nekog ruba
misli glupe
prihvatit ne možeš
da si na svijetu
samo zato
da ti vječnost strune
na dnu grobne rupe