KRINKA
hajde
isprži nam već tu kavu
gledat ćemo
kako će hladna zrna
polako zlatiti
postajati smeđa
miris kâda
koji će se dizati iz tiganja
ispunit će svod
iznad staroga ognjišta
a ti nećeš ni opaziti
da te
zavijenu u prozirni veo
zanosnoga kâda
i omamljen
razgaljujem pogledima
pripremam se
kako ću zagristi
medene plodove
tvojih jabuka i krušaka
o bože
što bih dao
da postanem dobri stari mlinac
ukliješten između tvojih koljena
iz neposredne blizine bih gledao
kako nježno vrtiš ručicu mlina
osjećao bih
kako se zrna drobe u prah
i sasvim izbliza bih vidio
kako u gibanju
tvoji sablažnjivo zreli plodovi
naviru iza spona
i traže usta
hajde požuri
neka konačno provri ta kava
tvoj obred mi pomućuje razum
iako je tek samo stara
nikad istrošena krinka