noćas bih kao pablo mogla napisati najljepšu ljubavnu pjesmu

noćas bih kao pablo mogla napisati najljepšu ljubavnu pjesmu

voljela sam te i ti si volio mene
samo za jedno naručje manje
nego more

noćas je samo zbog nas noć
sinje modra od plamena
voštanog ognja
i zrak je pun nabitog vonja
ljubavi
noćas bih mogla u nedogled
nizati riječi
poput jantarovih oblića beskrajnih brojanica
zaklinjući se
da je svaka sveta kao molitva
i punašna poput  mjehurića
s uhvaćenim krilcima sićušnih bubica

zbilja

noćas bih s pablovom lakoćom mogla pisati najljepšu ljubavnu pjesmu

voljela sam te i ti si volio mene
samo za jedno naručje manje
nego more

da doista
mogla bih noćas u nedogled
nizati riječi
kao što proljeće noću niže pupoljke
divljih ruža
da zorom blijedo-ružičasti  procvjetaju
između trnja

noćas bih mogla u nedogled
ljubavi
s lakoćom pisati

voljela sam te i ti si volio mene
samo za jedno naručje manje
nego more

i ne trzati se u snu
kao sinoć kao preksinoć
kao hiljadu i jednu noć prije

mogla bih noćas svu noć oka ne sklopiti
i samo nizati riječi
sve svjetlije  sve čitljivije
poput jantarskih oblića na nitima
beskrajnih brojanica
što puni mjehurića
s uhvaćenim krilcima sićušnih bubica
glatko klize među prstima

i vjerovati
da ću uspjeti u riječi pretočiti  more  
naše ljubavi