Režim

Režim

moj otac je često znao reći

da se za "neću" ide u zatvor

a za "ne mogu" u bolnicu



tačka



bila sam mala da bih to shvatila

i sad, dok me Linda na povodcu šeće duž rane

sorške sjene, bunareći se kroz maglu

sjećanja, rekoh valjda naglas:

ni sad, dragi haso, ne shvaćam taj režim



sigurno rekoh na glas, jer je Linda naćulila uši i gledi u me

bože mi oprosti, k'o da me nikad prije vidjela nije ili ja nju

i mada je s rodovnikom ušla u moju kuću sad mi se čini

da ni nalik nije afganistanskom hrtu kojem zvjerke ne umaknu



nervira me što mi u dlan uvlači njušku baš k'o da imam fatiminu ruku

iz koje joj sine sunce svaki put kad joj napuni limeni tanjur

i napumpa česmu



mislim da ni ona sad ne shvaća zašto režim

fatimine ruke kod mene više ne pali

i da bi konačno morala razumjeti

da mi tako među prstima pušta

pedeset milimetara duge dlake, a da

zato što je moja i što je volim

ne perem non-stop ruke

(normalno, s gađenjem je nikad i ne milujem)

ali kažem

morala bi shvatiti koliko vremena od dlaka

oslobađam jezik

i da mi ne preostaje ništa drugo već da na nju režim

i mijenjam režim



jer kad se sjetim

što je moj ćaća haso znao reći

za "neću" odosmo u zatvor

a za "ne mogu" smjestit će nas bolnicu

draga Linda