Daleko je istok.
Ne, daleko sam ja od zemlje izlaska sunca
i slavlja bez mog zagrljaja.
Daleko, na ulicama zarastlim samočom.
Vjetar je neometano svirao tužnu muziku i pratio put mojih misli.
Jedan list,izgubljen u godišnjem dobu,
podvukao se nadohvat moje ruke.
Gledajući vrhove daljine kako se približavaju,
učinilo mi se da zamirisa tvoja kosa.
U daljini, čulo se spuštanje mjeseca na noč što se približavala gradu.
Usnama sam tiho dodirnula osmijeh i poželjela da si tu.
Htjela sam da mi kažeš
da gromovi dolaze poslije toplote...
da strane svijeta su blizu kao misli zaljubljenih...
da čutanje dolazi nakon kraja...
da pjesma podseča na prošlost...
da me se sječaš...
Poželjeh da mi kazeš...
Al´želja mi osta...
Osta mi samo želja.
Ali, ne, ne tuguj ti.
Ne tuguj dok tugujem ja.
Ne tuguj ove noči, negdje na istoku gdje sviču najljepša jutra.
Ne tuguj ove zime, dok se slavi s povodom, vinom i sjetom.
Na slavlju bez mog zagrljaja.
Kazalo 
Latest images 
Registriraj se 
Založba Literarni val 
