SUMORNI NOKTURNO
plamen večernjega neba
tajanstvenim osmjehom nudi
izvjesno obećanje novog jutra
nemirom tišine osedlana
duša pokorno zuri
u zrelu školjku bola
u podnožju slapova
sakupljaš pjenu dana
a bijesni psi lavežom
dozivaju sumorni nokturno
rijeka strpljivo odnosi
zadnje krpice umiruće svjetlosti
obale joj teku brže od valova
dok sjene poplavljuju horizont
zemlja se ponovo k sebi vraća
dok brišeš tek rođene zvijezde
sa pročelja noćnoga neba
osjećaj nestajanja nastanjuje se
u dubinama tijela
a crv se kroz tamu
svome panju vraća
crvene usne večernjega neba
obećavaju spokojnu noć
a duša umorna uporno otvara
zrelu školjku bola