Kako možeš takva biti?
Kako možeš misli kriti?
Zar od mene...
Što te volim...?
Zar od mene...
što ne korim?
Što ti sreću samo želim
I trenutke lepe delim...
Što u oblake te šaljem
Pune snova, lepih reči
Da te dane uzburkane
Neka od njih bar zaleči...
Uvek tu, spreman za te
I u rane, sitne sate
Da pomognem
Da se misli,
lepe želje...
opet vrate...
A pitanja opet stižu
I kroz dušu mi se nižu...
Kako možeš takva biti?
Kako možeš misli kriti?