Odraz
Prekasno je dignuo nogu.
Mjesec se spustio nisko
i obasjao je šarenicu noći,
tarabu, travu u dvorištu,
kuću i korov na krovu
i vidio je kako se s grlom
kratera spaja njegov put.
Ne može nikud.
Uzalud je kravatom ukrasio
vrat nove košulje. Po njoj se,
kao zvjezdani prah osula hrđa
s lanca njegovog kompasa,
progrizla mu kožu i izjela
meridijane s lica karte,
utisnute u mračne tabane.
Ne može dalje.
Prenisko se spustio mjesec.
Obasjao mu je nogu, što vonja
na strvinu rasutu po putu.
U grbi na leđima su se probudila
Samsarina* djeca i sad mu zidaju
ledeni dvorac, sa ogledalima
od tla do stropa. Ne može otići.
Nema kuda od sebe pobjeći.
*samsara - ciklus rojstev in smrti; nemirni tok v katerem se nevedneži zadovojno gibljejo ...