LIRIK U SVIJETU DUGMADI
prvi put sam potamnio kad su djeca
ofarbala zube u crveno. svjetlosne
ličinke zujale su iznad celja a bog
se pretvorio u čempres. goli konji
su se pripitomili u papirnatim kućicama
a pjesnička simbolika je postala prozirna.
kad sam zatvorio oči, vidio sam crno sunce:
odjenuo sam se u zemlju, slomio se i opet
se sastavio. na mojim bijelim rukavima
polako se sušila smeđa krv a zmije su
ponovno slabašno zadisale u presušenim
riječnim koritima. bilo bi mi ljepše sanjati
o kristalnim plićacima i zajedno s dračom
složiti se iza domaće kuće. al' sumrak na strunama
bio je kriv da sam vam u trulom jeziku zaplakao.