Sredina u umjetnosti
Prije nego li umreš
probudiš se
u centru stvarnosti.
Stojiš i izgovaraš se u ono što govora nema.
Odložiš oko i izvališ se iz svoga pogleda.
Trag predaš snazi koja sebe gleda. Vas dvoje,
jedno drugome vrata, pupčanica sličnosti
koja pokazuje i sakriva nutrinu,
spiskovi nezavršene vidnosti.
Razdaljine bez mjere. Dijalozi bez riječi.
U padanju iz vlastitoga krika.
Kralježnici utisneš uzgon i pobjegneš
do svoje kosti, u sjećanje. Duboko
kao boja, pobijeđen kao pisalo. Opruga
koja te drži preciznije od strukture
ili njenog zvuka. Prati te vjernije od
vlastite krvi i njenog groba.
Na putu si ka govoru.
Nikada iza ili ispred njega.
Njegov si jezik i ždrijelo.
Njegova usta i sok.