Para je puna čudesa, ukoliko ih grubost
ne ubije. Gradska sirotinja,
što se skuplja na cipelama, bit će ostavština.
Bez srca i bez rada su si bezočni
obnavljali krv. Zatvori i krvave palače su im
porušile ravnotežu, a preuzetnost nije ništa
opazila. Ne oblast, mir treba najveću
kuću, inače neprijazna porodica bogova
ozakoni tegobu. Krv se ne obnavlja krvlju.
Okrutnost ide za noktima, muka postane
ruda. Seljaci ne vole sinove koji pjevaju,
jer prirodu važu nebom. Carevi mrze
još više, zato i postavljaju kuću na osami.
Čamcem se voze u nju. Pjesnikinje
šalju iz sobe u sobu. U Pariz. U Sibir.
Tiskar nije preuzetan kao vladar. Da mi
egipatsku ključanicu za moju kuću.
Krevet ću oviti u snježno bijeli veo. Ne
dozvoljavam da mi piju krv. To je poseban sok.
Pas čeka na mene i moj rukopis.
Na kositrenom tanjuru svjetlucaju crveno obojena jaja.